top of page

Otrovi u vodi koju pijemo

  • Writer: Natura Medica
    Natura Medica
  • Jul 23, 2021
  • 9 min read

Updated: Apr 27, 2023

Voda - Osnovna supstanca života. Svi znamo da je voda ključna za naš život, ali koliko pažnje pridajete vodi koju pijete?


Voda sa česme je danas skoro svima na dohvat ruke, a osim toga, njena cena je izuzetno niska. Postavlja se pitanje, da li je voda sa česme uopšte zdrava za piće i ima li mana? Ako mislite da će te se spasiti kupovinom flaširane vode, pravite grešku, zato što se otrovi kriju vrlo vešto u skoro svim proizvodima.


Daleko od toga da je voda koja vam je svuda pri ruci zdrava, čak šta više, otrovnija je nego što uopšte možete da pomislite. Postoji mnogo problema sa vodom, bilo sa česme ili flaširanom, a ovde ćemo pomenuti samo neke od njih i njihov užasan uticaj na zdravlje.

Osim što se otrovna voda i voda niskog kvaliteta koristi za piće, nemojte zaboraviti da istu tu vodu masovno ljudi koriste za kupanje i zalivanje biljnih kultura za ishranu, tako da se od njenih otrova baš i ne može pobeći lako. Da nesreća bude još veća, ljudi takvu vodu često daju deci, a otrovi u vodi su naročito opasni za sve mlado, kako za decu, tako i mlade biljke i životinje.


Kap vode
Photo by : Rony Michaud

Hlor


Hlor je element pod rednim brojem 17 i veoma je opasan toksin sa mnogobrojnim ulogama. U tečnom i gasovitom stanju može biti otrovan u malim količinama. Mnoge životinje, uključujući i ljude, imaju potrebu za hlorom, a hlor je u prirodi veoma zastupljen naročito u jonskom obliku. Razlog stavljanja hlora u vodu je ubijanje bakterija i drugih mikroorganizama. Što se tog aspekta tiče, hlor se pokazao kao odlična supstanca, ipak, šta je sa negativnim posledicama hlora na naše zdravlje?


Hlor ima poveću listu problema koje izaziva, a evo i detaljnije o njima. Prema agenciji za zaštitu okoline, prosečan Amerikanac unese 300-600 puta više hlora od bezbedne doze.

Osim samih posledica toksičnosti ovom supstancom, hlor ima tendenciju da sa organskim jedinjenjima obrazuje određena jedinjenja zvana trihalometani koji su vrlo poznati po svojim kancerogenim svojstvima (1*, 3*).

Takođe ima i strašan negativan uticaj na crevnu mikrofloru ubijajući veliki broj bakterija.


Osim hlora kojeg unosimo popijenom hlorisanom vodom, znatna količina hlora ulazi u naš organizam putem tuširanja istom. Koža veoma brzo upija hlor iz vode, pa tako za kratko vreme velika količina bude upijena, na šta ljudi uglavnom zaboravljaju. Evo Jedan zanimljiv video gde čovek pokazuje koliko koža brzo upija hlor (16*). Još jedna užasna stvar je uticaj hlorisane vode na kožnu mkrofloru, odnosno na bakterije koje žive na vašoj koži. Ogroman broj kožnih oboljenja upravo je posledica nedostatka dobrih bakterija kojima je mesto na našoj koži, kao i velikom broju loših bakterija. Razmislite malo, ako je hlor odličan ubica bakterija i sprečava preživljavanje bakterija, zar mislite da će poštedeti dobre bakterije na vašoj koži? Jedino kupanje koje pomaže vašoj koži jeste u moru, okeanu, čistoj reci ili ne hlorisanoj vodi. Postoji i dobar broj istraživanja koji pokazuje pozitivne efekte morske vode na kožu.



Fluoridi


Fluoridi su najveći problem današnje pijaće vode. Njemu ćemo posvetiti ovde najviše pažnje zbog niza negativnih efekata koji ima po ljudsko zdravlje. Prvo uvođenje fluorida u vodu za piće desilo se polovinom 20-og veka, a razlog uvođenja bio je taj što fluoridi "naime" sprečavaju karijes. Ovo je totalna besmislica zato što pravih dokaza o tome uopšte i nema. Veliki broj zubara i dalje veruje i učen je da će fluoridi pomoći pravilnom razvoju zuba, dok veliki broj naučnika pokazuje upravo suprotno! Osim same degradacije zuba tokom prevelikog korišćenja, dolazi i do mnogobrojnih drugih neželjenih efekata. U Evropi, samo 5 zemalja stavljaju fluor u vodu, a to su: Irska, Poljska, Španija, Ukrajna i naravno Srbija. Ovo su bar zvanični podaci, ali fluorisanu vodu nije neuobičajeno naći i po drugim zemljama, naročito manje i srednje razvijenim.


Grafikon pokazuje opadanje stope karijesa u zemmljama fluorisane vode i nefluorisane vode, čime se primećuje da nema nikakvih korelacija između fluorisane vode i karijesa
Opadanje stope karijesa

Nijedan biološki proces ne zahteva fluoride, zapravo, fluor je poznati ometač mnogih procesa. Ni jedna bolest, pa čak ni prethodno pomenuti karijes, nije posledica nedostatka fluorida.

Zajedno sa aluminijumom, ometa signalne proteine za hormone bitne za rast i razviće i neurotransmitere.


Jedan od ubedljivo najgorih jeste kalcifikacija pinealne žlezde odnosno epifize. Epifiza je veoma mala žlezda sa veoma bitnim poznatim i i relativno nepoznatim ulogama. Ova žlezda je kroz milenijume predstavljana kao simbol trećeg oka i centra duše u čoveku. Ono što danas zasigurno znamo, to je da ova žlezda igra ključnu ulogu u cirkadijalnom ritmu, razlikuje dan od noći i luči određene hormone od kojih je najvažniji melatonin - hormon sna. Ovaj hormon ima izuzetno bitnu ulogu u održanju zdravlja, zato što je neophodan za odmor i regeneraciju našeg tela, a proizvodi se samo kada spavamo. Čak i dok spavamo, ostali faktori imaju direktan ili indirektan uticaj na nivo proizvodnje ovog hormona. Kalcifikacija epifize fluorom dolazi uzimanjem velike količine fluorida, koji se osim u pijaćoj vodi nalaze i u većini (90+%) pasti za zube. Prilikom kalcifikacije epifize dolazi do smanjenja broja pinealocita čime se količina proizvedenog melatonina smanjuje. Kao što je slučaj i sa ostalim mekim tkivima da mogu biti kalcifikovani, tako je i sa epifizom, poređenje sa koštanim tkivom pokazuje nam da je gomilanje fluorida u epifizi negativno. (9*)


Kalcifikacija epifize
Kalcifikacija epifize

Naučne studije na životinjama pokazale su itekako ozbiljne probleme. U jednoj studiji rađenoj na mongolskim skočimiševima naučnici su proveravali uticaj količine fluorida na proizvodnju melatonina i otkrili da je grupa sa većim unosom fluorida imala znatnu nižu proizvodnju melatonina. Druga studija rađena isto na skočimiševima ogledala je razlike između unosa veće količine fluorida kod mužjaka i kod ženki. Rezultati su pokazali da su fluoridi uticali na brže polno sazrevanje kod žena, kao i smanjenje težine testisa kod mužjaka nakon desetak nedelja. (10*)


Iz određenih naučnih studija fluorida na životinjama vidi se da fluor takođe ometa štitnu žlezdu. Iako se ne nagomilava u štitnoj žlezdi, kod ljudi sa nedostatkom joda mogu biti vidljiva pogoršanja, dok se kod ljudi sa viškom joda uglavnom to ne dešava.


Tu je i preko 60 naučnih studija koje pokazuju korelaciju između fluorida i smanjenja IQ (11*). Fluoridi uz to imaju i neurotoksični efekat koji se ne može izmeriti IQ vrednosti. Primećeno je oštećenje bubrega, kostiju i raznih žlezdi. Najveći broj novorođene dece nažalost konzumira proizvode u čijem je sastavu voda koja je naravno fluorisana, pa do oštećenja dolazi veoma rano i postaju ozbiljnija. Unos fluorida je dramatično veći sada nego pre, o čemu govori grafikon ispod.


Stopa fluorisanja vode u Americi
Stopa fluorisanja vode u Americi

BPA


Bisfenol A je supstanca koja ulazi u sastav plastičnih flaša, limenki i flašica za bebe, a u zvaničnu upotrebu ulazi negde posle 1960-te. Bisfenol A je ometač endokrinog sistema, tačnije, imitator estrogena. Ono što je veliki problem uz to jeste što BPA ima kumulativni efekat, odnosno nagomilava se u organizmu. U prethodnom članku objasnili smo kako enzim aromataza funkcioniše pretvarajući estrogen u testosteron i pomenuli smo da sam povećanje nivoa estrogena uzrokuje još veći rad aromataze, odnosno na još veći gubitak testosterona. Upravo iz ovog razloga, voda iz plastične flaše gore utiče na muškarce nego na žene.


Treba naročito paziti kod beba i male dece zato što može dovesti do hormonalnih promena, što dovodi do ozbiljnijih posledica. Još jedna od ugroženih grupa jesu žene sa policističnim jajnicima, jer BPA dodatno pogoršava situaciju.

Naročito je opasno da flaša stoji direktno na suncu jer se onda u vodu otpušta mnogo više bisfenola A nego inače.

Najbolji način da se sačuvate od BPA jeste da koristite staklene flaše i posuđe od porcelana ili nerđajućeg čelika. Iako ne možete u potpunosti da se rešite bisfenola A, povrđe iz porodice kupusnjača može mnogo pomoći zato što sadrži supstance koje otklanjaju endokrine ometače.


Metali


Voda koja dolazi do vas mora proći dug pot kroz prlljave i metalne cevi. Ne trebate biti ništa naročito pametni da shvatite da će voda pokupiti svašta nešto usput, a ono što će najviše pokupiti jesu metali i bakterije. Kako se u vodu trpa enormna količina hlora, bakterije će lagano stradati, kao i vaša koža i crevna flora što smo već pomenuli u početku. Ono što preostaje jesu metali, često oni toksični. Tu su arsen, nikl, aluminijum, olovo i drugi. Teško je reći koji od ovih metala je najtoksičniji, sobzirom da su svi izuzetno loši na svoj način. Korišćenjem vode sa česme unosite ove metale u velikim količinama i gomilate ih u organizmu. Nema potrebe nabrajati toksična svojstva ovih metala i šta se dešava kada ih imate u visokim dozama u organizmu, pošto skoro svaki negativan efekat koji vam padne na pamet jeste posledica nekog od njih.


Kamenac


Iako vrlo čest u našoj vodi zbog starih vodovodnih cevi i sistema, ovde neće biti mnogo reči o njemu. Poznato je da tvrda voda izaziva kamenac, ali da li ste znali šta je to tvrda voda? Tvrda voda je voda sa dosta kalcijuma (tačnije kalcijum karbonata) i magnezijuma. Nemojte se obradovati kako ćete ovaj kalcijum i magnezijum iskoristiti, zato što su u neorganskom obliku. Pošto vi niste biljka i koristite pre svega organska jedinjenja, kalcijum karbonat i slična neorganska jedinjenja neće vam biti ni od kakve koristi, mogu samo da vam štete. Stvar je vrlo jednostavna, ako ne želite kamenac sa vašeg tuša ili slavine u organizmu, onda nemojte da pijete takvu vodu. Ako želite da gomilate kamenac u organizmu baš kao i na slavini, samo napred.


Ph vrednost


Prirodna Ph vrednost čiste vode je 7, odnosno potpuno neutralno. Većina današnjih voda je više kisela, a to je veoma loše po zdravlje jer dovodi do zakiseljavanja organizma pa se tako crpe rezerve kalcijuma, magnezijuma, kalijuma, mangana i gvožđa.

Dugotrajna konzumacija kisele vode poput vode sa česme i plastične flaširane vode dovodi do niza problema nastalih nedostatkom prethodno pomenutih minerala, koje više od 90% populacije ionako ne unosi dovoljno.

Na drugu ruku, ovu manu sa kiselom vodom iskoristili su ostali proizvođači flaširane vode, pa su počeli sa aktivnim reklamiranjem vode koja ima Ph vrednost veću od 7, odnosno, bazna je.

Usled dugotrajnog korišćenja bazne vode, ph vrednost urina i želuca se povećava, odnosno postaje alkalna, a trebala bi biti kisela.

Smanjenja kiselost urina može takođe dovesti do prenamonožavanja bakterija u urinarnom sistemu. Osim toga, alkalna voda pravi problem i stomaku i debelom crevu jer su oni organi koji moraju biti kiseli a ne bazni. Nedovoljno kiseo stomak, tačnije, želudac sa slabom stomačnom kiselinom, ne može apsorbovati dovoljnu količinu minerala, jer je kiselina zapravo ta koja omogućava razlaganje jedinjenja u čiji sastav ulaze minerali, kao i njen procenat apsorpcije. Ako bolje pogledate, svako odstupanje od adekvatne Ph vrednosti vode, odnosno od neutralne vode, bilo voda malo više kisela ili bazna, dovodi do manjka minerala, odrđenih ili više njih.


Voda bez života


Možda će mnogima ovo delovati suludo, ali voda ima memoriju. Šta ako bih vam rekao da voda može biti promenjena u zavisnosti od vaših osećanja? Da li ste znali da od svih mogućih uticaja, najjači uticaj na vodu jesu emocije? Da li ste svesni da voda može biti živa i mrtva? Verovali ili sumnjali u prethodno navedena pitanja, postoji mnogo dokaza i zanimljivih naučnih istraživanja koji su jasni pokazatelji gore navedenog.


Japanski naučnik Masaru Emoto nedavno je proveo opsežno istraživanje toga kako voda reaguje na različite uticaje, poput muzike, misli i reči.

Dobio je iznenađujuće rezultate. Prirodna voda koja je poticala iz planinskih potoka ili izvora, kao i voda nakon molitve, klasične muzike i pozitivnih misli, formirala je savršene kristale neverovatne ljepote. Kristali zagađene i stajale vode su bili nepravilnog i deformisanog oblika. Destilovana voda uopšte nije imala kristalan oblik, ali kada joj je rečeno "hvala" ili joj je upućena ljubav i pažnja, i ona je formirala prelepe kristale.


Tajna pamćenja vode krije se u njenoj strukturi. Voda se sastoji od takozvanih klastera.

Molekul vode je dipol - što znači da ima jedan pozitivan i jedan negativan pol i oni se međusobno privlače. Molekuli se zato povezuju preko vodikovih mostova u lance molekula višeg reda, makromolekule, koje nazivamo klasterima.

Postoji beskonačan broj kombinacija povezivanja, a svaka geometrijska struktura skriva u sebi određenu energetsku informaciju. Zbog toga voda može prenositi bezbroj informacija.

"Živa" voda, ili voda koja ima pravilnu kristalnu strukturu, boljeg je okusa i pozitivno djeluje na naše zdravlje i raspoloženje. 

Ova činjenica je danas dokazana brojnim istraživanjima. Biljke koje su zalivali takvom vodom, rasle su brže, bile su otpornije na bolesti i davale više plodova.

Zabeležen je i bezbroj primjera čudesnih iscjeljenja uz pomoć "žive", "svete" ili takozvane energizirane vode.


Voda koju ljudi piju sa česmi i iz plastičnih flaša po marketima je mrtva voda

O živoj vodi i memoriji vode ima mnogo toga da se kaže, a jedan dobar dokumentarac baš o ovoj temi nalazi se na linku broj 15 pri dnu strane.

Postavlja se pitanje : Kakvu vodu piti?

Odgovor na ovo pitanje je lak, ali do kvalitetne i zdrave vode nije tako jeftino doći kao što se čini. Definitivno najbolja voda za piće i korišćenje jeste čista izvorska voda. No, pošto mnogi nemaju ovakvu blagodat, tu je još jedna izuzetna opcija, a to je prečišćivač odnosno filter. Filteri su izuzetna stvar i uglavnom uklanjaju više od 95% svih stvari koje se nalaze u vodi i veoma su praktični. Kao što možete i da predpostavite, cena im nije mala, ali zato vrede svake date pare! Nakon njih tu je i kvalitetna staklena flaširana voda. Ona je skuplja od vode u plastičnim flašama i može biti bez fluorida i hlorida sa mineralima u jonskom obliku, ali problem je što vam se ne isplati na duže staze, jer ćete redovnom kupovinom potrošiti mnogo više novca nego što bi potrošili za filter. Tu je i destilovana voda. Mit je da će te zbog destilovane vode izgubiti minerale i nema apsolutno niti jednog dokaza za tu tvrdnju, tako da to nije problem. Ono što je ovde problem jeste što mnoga destilovana voda je obeležena kao voda za aparate i uređaje, pa postoji mogućnost da neki od proizvođača stavljaju u nju još nešto tako da ona zapravo i nije destilovana. Ona se uglavnom pakuje u plastične boce ali opet je bolja nego druge vode jer ne sadrži ništa.



Reference:

Comments


© Copyright

Napravljeno sa ljubavlju od strane Natura Medica

bottom of page